Da li ste nedavno izgubili oca ili majku, a niko vam nije jasno objasnio ko šta nasleđuje? Pitate se da li brat i sestra nasleđuju jednake delove? Da li roditelj koji je nadživeo supružnika ima veća prava od dece? I šta se dešava ako se naslednici ne slože oko podele?
Ako ste se pronašli u ovim pitanjima, niste jedini. Gubitak roditelja je dovoljno težak i bez sudskih poziva, smrtovnica i rokova koji stižu u najgorem mogućem trenutku. Sasvim je razumljivo što vam pravila nasleđivanja sada deluju zbunjujuće.
U praksi advokati za nasledno pravo viđaju iste nedoumice iznova i iznova: deca ne znaju da li nasleđuju jednako, supružnik ne zna šta je bračna tekovina, a porodica često ne zna ni da li je ostavinska rasprava uopšte pokrenuta. Zato smo pravila sabrali na jednom mestu i objasnili ih redom, bez pravničkog žargona.
U nastavku ćete saznati kako se deli nasledstvo posle smrti roditelja: ko ulazi u koji nasledni red, kako izgleda podela imovine posle smrti oca ili majke, šta tačno nasleđuje supružnik, ko nasleđuje imovinu ako preminuli nije imao dece, kako da proverite da li je postupak pokrenut i koji se problemi najčešće javljaju u praksi.
Nasledni redovi: ko je prvi u redu za nasledstvo
Kada preminuli nije ostavio testament, primenjuje se zakonsko nasleđivanje. Zakon o nasleđivanju raspoređuje srodnike u nasledne redove, a osnovno pravilo je jednostavno: bliži nasledni red isključuje dalji. Dokle god postoji ijedan naslednik prvog reda, niko iz drugog reda ne nasleđuje ništa.
| Nasledni red | Ko ga čini | Kako se okvirno deli |
|---|---|---|
| Prvi | deca (i ostali potomci) i supružnik | svi na jednake delove |
| Drugi | supružnik i roditelji preminulog | supružnik polovina, roditelji po četvrtina; umesto preminulog roditelja nasleđuju njegova deca, dakle braća i sestre preminulog |
| Treći | dede i babe i njihovi potomci | polovina očevoj lozi, polovina majčinoj |
| Četvrti i dalji | pradede, prababe i ostali preci | redom, po bliskosti srodstva |
| Poslednji naslednik | Republika Srbija | celokupna zaostavština ako nema zakonskih naslednika |
Tabela prikazuje okvirna zakonska pravila. Konačne delove uvek utvrđuje sud ili javni beležnik u ostavinskom postupku, jer na podelu utiču testament, bračna tekovina, pokloni učinjeni za života i nasledničke izjave.
U posebnim slučajevima sud može nasledni deo supružnika povećati ili smanjiti u odnosu na decu, po članovima 23. i 26. Zakona o nasleđivanju, što je još jedan razlog zašto su prikazani razmeri okvirni.
Postoji i takozvano pravo predstavljanja. Ako je neko od dece preminulo pre roditelja, njegov deo ne propada, već ga nasleđuju njegovi potomci. Drugim rečima, unuci staju na mesto svog preminulog roditelja.
Podela imovine posle smrti oca: kako nasleđuju brat i sestra
Najčešće pitanje koje advokati čuju od naslednika glasi: da li brat i sestra nasleđuju jednako? Odgovor je da. Deca preminulog nasleđuju na jednake delove, bez obzira na pol, godine, mesto življenja ili to ko je više pomagao roditeljima. Uverenje da sin „po pravilu” nasleđuje kuću, a ćerka manji deo, nema nikakvo uporište u zakonu.
Evo kako podela okvirno izgleda u tipičnim porodičnim situacijama posle smrti oca ili majke.
| Situacija | Ko nasleđuje | Okvirna podela |
|---|---|---|
| Umro otac, majka živa, brat i sestra | supruga i dvoje dece | svako po trećinu |
| Umrla majka, otac ranije preminuo, brat i sestra | dvoje dece | svako po polovinu |
| Umro otac, majka živa, jedinac ili jedinica | supruga i dete | svako po polovinu |
| Umro otac, jedno dete preminulo ranije i ostavilo dvoje dece | supruga, dete i dvoje unuka | supruga trećina, dete trećina, unuci po šestina |
Svi prikazani razmeri su orijentacioni i važe za zakonsko nasleđivanje bez testamenta. Kod nasledstva posle smrti majke pravila su potpuno ista kao i kod oca, zakon ne pravi nikakvu razliku po tome koji je roditelj preminuo.
Naslednici se u postupku mogu i drugačije sporazumeti. Brat može ustupiti svoj deo sestri, naslednici mogu dogovoriti da jedan preuzme stan uz isplatu ostalih, a moguće je i odricanje od nasleđa. Sporazum postignut pred javnim beležnikom ili sudom štedi godine mogućih sporova.
Nasledstvo posle smrti supruga: šta pripada supružniku
Kod nasledstva posle smrti supruga ili supruge postoji korak koji mnoge porodice previde, a koji bitno menja račun: bračna tekovina. Imovina stečena radom tokom trajanja braka pripada obama supružnicima, po pravilu u jednakim delovima, prema Porodičnom zakonu.
To znači da nadživeli supružnik može tražiti da se iz zaostavštine najpre izdvoji njegova polovina zajednički stečene imovine, jer ona uopšte nije predmet nasleđivanja. Tek preostali deo, dakle udeo preminulog, deli se među naslednicima.
Zamislite stan kupljen tokom braka, uknjižen samo na oca. Posle očeve smrti majka može tražiti utvrđenje da joj polovina stana pripada po osnovu bračne tekovine. Nasleđuje se samo očeva polovina, koju majka i deca dele na jednake delove. Majka tako u praksi često raspolaže većim delom nego što se deci na prvi pogled čini.
Pravilo o tekovini važi i za vanbračnog partnera, koji može tražiti izdvajanje svog dela stečenog u vanbračnoj zajednici. Vanbračni partner, međutim, po važećem Zakonu o nasleđivanju nije zakonski naslednik i ne ulazi ni u jedan nasledni red, već može naslediti samo testamentom. Zato je u ovim situacijama savet advokata praktično neizbežan.
Ko nasleđuje imovinu ako nemaju dece
Kada preminuli nije imao ni dece ni unuke, prelazi se na drugi nasledni red. Nadživeli supružnik tada nasleđuje polovinu zaostavštine, a roditelji preminulog drugu polovinu, po četvrtinu svaki. Ako roditelji nisu živi, njihov deo nasleđuju njihova deca, dakle braća i sestre preminulog, odnosno njihovi potomci.
Ako supružnika nema, celokupnu zaostavštinu dele roditelji, odnosno braća i sestre po pravu predstavljanja. Kada nema ni njih, na red dolazi treći nasledni red, dede i babe i njihovi potomci, pa dalji preci.
Ako je roditelj ostavio testament, zakonski nasledni redovi važe samo za imovinu koja testamentom nije obuhvaćena, s tim što najbliži srodnici i tada mogu tražiti svoj nužni deo. O oblicima testamenta, uslovima punovažnosti i osporavanju uskoro objavljujemo poseban detaljan tekst.
Ostavinska rasprava posle smrti roditelja: kako proveriti da li je pokrenuta
Ostavinski postupak se po pravilu pokreće po službenoj dužnosti. Matičar koji upiše smrt u matičnu knjigu umrlih dostavlja smrtovnicu nadležnom osnovnom sudu, orijentaciono u roku od 30 dana. Sud zatim vođenje postupka najčešće poverava javnom beležniku, koji poziva naslednike na ročište.
Kako proveriti da li je pokrenuta ostavinska rasprava? Imate tri praktična puta. Prvi je poziv ili odlazak u pisarnicu osnovnog suda prema poslednjem prebivalištu preminulog, gde se na osnovu podataka o preminulom proverava da li je predmet formiran i kom javnom beležniku je poveren.
Drugi je pretraga toka predmeta na portalu sudova Srbije. Treći je raspitivanje kod javnog beležnika za područje prebivališta preminulog.
Ako utvrdite da postupak nije pokrenut, predlog za pokretanje može podneti svako lice sa pravnim interesom, dakle i vi kao naslednik ili naslednica. Kompletan tok postupka, dokumentaciju i šta se dešava na samom ročištu detaljno smo obradili u posebnom vodiču kroz ostavinsku raspravu, pa se ovde zadržavamo na pitanju ko šta dobija.
Što se troškova tiče, računajte orijentaciono na sudsku taksu ili nagradu javnog beležnika koje zavise od vrednosti zaostavštine, obično od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada dinara za prosečne zaostavštine. Iznosi se menjaju, pa važeću sudsku taksenu tarifu i javnobeležničku tarifu proverite pre ročišta.
Da li zastareva ostavinska rasprava i koji problemi nastaju u praksi
Mnogi naslednici strahuju da su „propustili rok”. Dobra vest: pokretanje ostavinskog postupka nije vezano za rok zastarelosti i postupak se može sprovesti i godinama posle smrti, što se u praksi često dešava kod neuknjižene imovine ili naslednika u inostranstvu.
Zakon je tu izričit: po važećem članu 221 Zakona o nasleđivanju, posle izmena iz 2015. godine, pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva.
Oprez je ipak potreban, jer se time ne dira u pravila o održaju i zastarelosti pojedinačnih potraživanja. Lice koje godinama savesno drži stvari iz zaostavštine može svojinu steći održajem, po Zakonu o osnovama svojinskopravnih odnosa orijentaciono posle deset godina za pokretne, odnosno dvadeset godina za nepokretne stvari.
Odugovlačenje zato i dalje može realno ugroziti vaša prava, pa procenu za konkretan slučaj proverite sa advokatom.
U praksi se najčešće javljaju ovi problemi: naslednici koji žive u inostranstvu i ne mogu na ročište, pa daju izjave preko punomoćnika; neuknjižene nekretnine koje prvo treba upisati; naknadno pronađena imovina zbog koje se donosi dopunsko rešenje; i nesuglasice oko toga šta je ko dobio na poklon za života roditelja.
Poseban izvor sporova su ugovori koje je roditelj potpisao za života. Imovina obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu, što naslednike ume neprijatno da iznenadi. O tome kako ovi ugovori funkcionišu i kada se mogu pobijati pisali smo u tekstu o čuvanju starih osoba za nasledstvo.
Ako se naslednici spore o tome šta ulazi u zaostavštinu ili ko je naslednik, javni beležnik zastaje sa postupkom i upućuje ih na parnicu. Tada ostavinska rasprava iz mirne procedure prerasta u višegodišnji spor, a upravo to je trenutak u kome dobra priprema i pravovremeni savet najviše vrede.
Kada je pametno uključiti advokata
Za jednostavne situacije, jedan stan, složni naslednici, uredni papiri, mnoge porodice prođu kroz postupak i bez punomoćnika. Advokata je pametno uključiti čim postoji nesloga među naslednicima, imovina u više gradova ili država, neuknjižene nepokretnosti, testament koji neko osporava ili naslednik koji ne može da prisustvuje ročištu.
Trošak zastupanja je po pravilu mali u odnosu na vrednost imovine o kojoj se odlučuje, a pogrešna naslednička izjava se kasnije teško ispravlja. Ako tražite stručnu podršku, pogledajte ocene i iskustva klijenata sa advokatima u našem pregledu advokatskih kancelarija za porodično i nasledno pravo i izaberite kancelariju kojoj verujete.
A vi? Da li ste prošli kroz ostavinski postupak posle smrti roditelja i šta vas je najviše iznenadilo? Podelite iskustvo u komentarima, vaš odgovor može pomoći nekome ko kroz isto prolazi upravo sada.
Najčešća pitanja o nasledstvu posle smrti roditelja
Ko nasleđuje imovinu posle smrti roditelja?
Prvi nasledni red: deca preminulog i nadživeli supružnik, svi na jednake delove. Ako je neko dete preminulo ranije, njegov deo nasleđuju njegovi potomci. Testament menja ovu podelu, uz pravo najbližih na nužni deo.
Da li brat i sestra nasleđuju jednake delove?
Da. Deca nasleđuju na potpuno jednake delove, bez obzira na pol i na to ko je više pomagao roditeljima. Drugačija podela je moguća samo testamentom, sporazumom naslednika ili odricanjem od nasleđa.
Kako da proverim da li je pokrenuta ostavinska rasprava?
Raspitajte se u pisarnici osnovnog suda prema poslednjem prebivalištu preminulog, proverite tok predmeta na portalu sudova ili pitajte nadležnog javnog beležnika. Ako postupak nije pokrenut, možete podneti predlog za pokretanje.
Da li ostavinska rasprava zastareva?
Ne zastareva. Postupak se može pokrenuti i godinama posle smrti, a po važećem Zakonu o nasleđivanju pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva. Lice koje dugo drži stvari iz zaostavštine ipak može svojinu steći održajem, pa svoj slučaj proverite sa advokatom.
Ko nasleđuje imovinu ako preminuli nije imao dece?
Supružnik nasleđuje polovinu, a roditelji preminulog drugu polovinu. Ako roditelji nisu živi, njihov deo nasleđuju braća i sestre preminulog. Ako nema nikoga od zakonskih naslednika, zaostavštinu nasleđuje Republika Srbija.
O autoru: Ranko Jekić
Ranko Jekić je pravnik i urednik portala Najbolji Advokati. Piše vodiče koji građanima objašnjavaju pravne postupke jednostavnim jezikom: od nasledstva i ugovora do poreza na nekretnine. Tekstovi su informativne prirode i ne zamenjuju pravni savet. Za konkretan slučaj potražite advokata u našem direktorijumu.